Mihovil Krušlin
Mihovil Krušlin hrvatski slikar (Ključ, Hrvatsko zagorje, 4. IX. 1882 – Laduč kraj Zagreba, 5. VI. 1962). Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija. Pohađao je Obću pučku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Osnovnu školu završio je s odličnim uspjehom. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu kako bi pomogao ocu raditi na polju.
S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili vrlo poznati slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije, a radi i kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je i večernji građevinski tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca, te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.
Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5 do 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Krušlin usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijea, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisala su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti, Krušlin je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izložbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićevu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: “Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist”, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.
Za vrijeme školovanja, Mihovil Krušlin prehranjivao se slikanjem portreta, restauriranjem slika i prodajom pejzaža. Nakon prve godine, zbog dobrog uspjeha, bio je oslobođen plaćanja školarine. Potporu Zemaljske vlade, tijekom školovanja primio je samo jednom u iznosu od 100 kruna. Usprkos teškom životu, Krušlin je 1911. godine završio studij na Zagrebačkoj Višoj školi za umjetnost i obrt izvanrednim uspjehom.
