Zlatko Prica

Zlatko Prica rođen je 26. lipnja 1916. godine u Pečuhu.

Poslije završenog prvog razreda osnovne škole 1922. godine seli se s roditeljima u Zagreb, gdje se školuje. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1940. godine uz profesore Krstu Hegedušića, Omera Mujadžića i Ljubu Babića.

Odmah po diplomiranju održao je vrlo zapaženu prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, 1941. godine.

1944. Prica zajedno sa slikarom Edom Murtićem izrađuje ekspresivne litografije ilustrirajući poemu “Jama” Ivana Gorana Kovačića.

Godine 1948. ostvaruje ranije, za vrijeme studija, dobivenom stipendijom putovanje u Pariz; 1952. odlazi u Indiju, a 1954. u Brazil. Za boravka u Indiji oduševio se freskama iz Ajante, napušta akademsku stečevinu tonskog slikanja i prostornog iluzionizma. Pročišćeniji odnos ritma i prostora te stilizacija začetak su Pričina autentičnog stila. Počevši od Samoborskog ciklusa (1953. – 1957.), potom Plodovi zemlje, Ljudi i plodovi (1957. – 1969.) i “Anatomija prirode (1969. – 1971.) do Tarskog ciklusa (1971. – 1992.). Opus završava Opatijskim kišobranima i ciklusom Žena (od 1992. – 2003.).

Zlatko Prica bio je član grupe “Mart” od 1957. godine; jedan je od utemeljitelja Galerije “Forum” u Zagrebu (1969.); član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1988. godine. U Modernoj galeriji u Zagrebu 1970. priređena je izložba Zlatku Prici, a iste godine obnovljene su veze slikara s rodnim Pečuhom.

Galerija Zlatko i Vesna Prica otvorena je 18. listopada 2002. godine sa stalnim postavom slikarske donacije Zlatka Price gradu Samoboru, kojom se htio zahvaliti gradu koji mu je dugi niz godina bio mjesto života, ali i mjesto nepresušne inspiracije.

Postao je počasni građanin Samobora i Pečuha.

Umro je u Rijeci, 7. ožujka 2003. godine.